Od 7. do 11. travnja, naša škola imala je čast i privilegiju organizirati nezaboravnu šestodnevnu terensku nastavu u prirodi u suradnji s udrugom Outward Bound Croatia, u pitoresknom Velikom Žitniku, srcu netaknute ličke divljine. Petnaestero učenika iz prvih i drugih razreda, u pratnji nastavnika Ivana Tafre i Lovre Čanića, hrabro je zakoračilo u ono što će mnogi još dugo nazivati najposebnijim iskustvom svog školovanja – Ličku pustolovinu!
Pod budnim okom fantastičnih instruktora Domagoja i Borne, uz pomoć neumorne logistike i sjajnih fotografa koji su dokumentirali svaki korak, učenici su kroz planinarenje, kampiranje, život u prirodi i brojne timske izazove prošli put samoprevladavanja, povezivanja i osobne transformacije.
Što se događalo?
Svaki dan bio je pažljivo osmišljen kao korak prema cilju: razvijanju timske suradnje, komunikacije, otpornosti, odgovornosti, ali i dubokog poštovanja prema prirodi i drugima.
Učenici su, bez mobitela i distrakcija svakodnevice, živjeli punim plućima – podizali kampove, kuhali na vatri, penjali se na stijene visoke 20 metara, sami se orijentirali pomoću karte i kompasa i pritom neprestano preispitivali vlastite granice – i rušili ih.
Učili su kako biti lideri, ali i kako slušati; kako prepoznati snagu tima, ali i vlastite unutarnje potencijale. Izazovi su se redali, od hladnih noći pod zvijezdama do adrenalinskog penjanja, ali su svaki savladali s osmijehom, upornošću i međusobnim bodrenjem.
Vrijednosti koje ostaju
Temelji ovog programa duboko su ukorijenjeni u filozofiji Kurta Hahna, čovjeka koji je vjerovao da se karakter ne izgrađuje kroz udobnost, već kroz izazove. Vjerovao je da je obrazovanje ono što ostaje kad zaboravimo sve naučene činjenice — ono što oblikuje tko smo kad je teško, kad smo umorni, kad nas priroda i okolnosti stave na kušnju.
Tijekom tih šest dana, gledali smo kako učenici rastu pred našim očima. Naučili su cijeniti stvari koje u svakodnevici često uzimamo zdravo za gotovo — topli obrok, tuš, prijatelji.
Bilo je trenutaka kad je tišina između njih govorila više od riječi — jer u toj tišini rađalo se povjerenje. Držali su jedni druge na sigurnom dok su visjeli na stijenama, oslanjali se jedni na druge kad su noge umorne i kad je motivacija posustajala. I baš tada, kad su mislili da ne mogu više, otkrili su da zapravo mogu još. I da nisu sami.
Zrelost, hrabrost i prilagodljivost koje su pokazali nisu se učili iz knjiga — one su se rađale u svakom koraku po blatnjavim stazama, u svakom „možeš ti to!” i u svakom zagrljaju nakon izazova. Postali su tim, i više od toga — mala zajednica povezana iskustvom koje će ih pratiti dugo nakon što se spakiraju ruksaci.
Završni trenuci i zasluženi ponos
Kad su se posljednjeg dana vratili u bazu, umorni, ali s onim posebnim sjajem u očima koji imaju samo oni koji su nešto stvarno postigli, sve je bilo jasno. Zastava koju su prvi dan podigli s uzbuđenjem, sada su spuštali s poštovanjem. Ne zato što je pustolovina završila, nego zato što je ostavila trag.
Diplome koje su dobili bile su simbol, ali prava potvrda onoga što su postigli bila je negdje drugdje — u načinu na koji su hodali, gledali jedni druge, smijali se. U tišini pred vatrom, koju su te noći, kao čuvari duha grupe, budno čuvali do svitanja.
Posljednja večer bila je slavlje — roštilj, cheesecake, smijeh koji je ispunio cijeli prostor, priče koje su se nizale jedna za drugom. Bilo je to okupljanje jedne prave male obitelji. One koja je zajedno prošla kroz vjetar, blato, tišinu, napor i oduševljenje. I koja je iz svega toga izašla — snažnija, zahvalnija i povezanija.
Lička pustolovina nije bila tek izlet, niti samo školska aktivnost. Bila je to lekcija života, odgoj karaktera, poziv da budemo najbolja verzija sebe. Hvala Outward Bound timu, našim posvećenim nastavnicima i ponajviše — našim učenicima, koji su pokazali da granice postoje samo ondje gdje ih sami postavimo.
Bravo svima!
